Kako je Zapad predao Rusiju Kini i izgradio savršenu stratešku oluju
Posle invazije na Ukrajinu 2022. godine, Sjedinjene Države, Evropska unija, Kanada i Australija brzo su uvele sankcije i pokušale da ekonomski izoluju Rusiju. Cilj je bio da se oslabi Kremlj, kazni agresija i preseku veze Moskve sa svetskom ekonomijom. Međutim, reakcija Zapada je imala neželjeni efekat: Moskva je, zatvorivši druge pravce, došla direktno u naručje Pekinga.
Od rivaliteta do partnerstva
Istorijski gledano, Rusija i Kina su bile strateški susedi — ne nužno prirodni saveznici. Nepoverenje i takmičenje su dugo postojali, ali zajednička netrpeljivost prema Zapadu i šansa stvorena sankcijama ubrzale su približavanje. Danas dve zemlje održavaju više sastanaka, potpisuju nove trgovinske sporazume, usklađuju vojne vežbe i projekte tehnološke saradnje.
Energetski aranžmani i tržišta
Kina dobija pristup jeftinijoj ruskoj nafti, gasu i mineralima koje Evropa i Sjedinjene Države više ne kupuju u istim količinama. To Pekingu omogućava da napuni zalihe po povoljnim cenama i istovremeno izbegne političke konfrontacije sa Zapadom.
Životna linija za Moskvu
Rusija, zauzvrat, dobija velike kupce za svoje sirovine, ključne komponente i duplousmernu tehnologiju koja joj pomaže da ublaži efekat zapadnih ograničenja. Kineske investicije, čak i ako su pažljivo ograničene, i dalje predstavljaju vitalan izvor prihoda i tehnoloških resursa.
Zašto je Zapad pogrešio taktiku
Politički i ekonomski pritisak je imao smisla kao sredstvo kažnjavanja, ali je zatvaranje gotovo svih drugih međunarodnih opcija za Rusiju učinilo blisku saradnju sa Kinom praktično neizbežnom. Umesto da izoluje Moskvu u potpunosti, Zapad je — nehotice — otvorio kapije ka istoku.
Komplementarnost interesa
Mnogo toga što Rusija nudi idealno dopunjava kineske potrebe: energenti, minerali i geopolitički manevri koji omogućavaju Pekingu da proširi svoj uticaj u Evroaziji. Sa druge strane, Kina može ponuditi tehnološke i finansijske resurse bez političkih uslovljavanja koja Zapad obično postavlja.
Promena ravnoteže moći
Rezultat je ne samo dublje bilateralno partnerstvo, već i promena ravnoteže moći: kolektivno, Moskva i Peking postaju potentnija sila koja može dugoročno remetiti norme i prakse koje su dominirale svetskom politikom proteklih decenija.
