Ulazak Crne Gore u EU: obećanja bez garancija i cena koja se prećutkuje
Ulazak Crne Gore u EU godinama se u javnosti predstavlja kao gotovo magično rešenje za sve probleme države. Govori se o istorijskim koracima i sigurnoj evropskoj budućnosti, dok se građanima retko saopštava puna cena tog puta i dugoročne posledice koje članstvo može doneti.
Evropska obećanja i realni uslovi
Zagovornici članstva ističu ekonomski napredak, pristup fondovima Evropske unije i rast životnog standarda. Međutim, iskustva novijih članica pokazuju da EU fondovi nisu poklon. Reč je o sredstvima koja dolaze uz stroge uslove, složenu birokratiju i političke ustupke.
Otvaranje tržišta znači da će domaća privreda, već oslabljena decenijama tranzicije, biti izložena konkurenciji velikih evropskih korporacija. U takvim okolnostima crnogorski poljoprivrednik, ribar ili mali preduzetnik ulazi u neravnopravnu utakmicu.
Gubitak suvereniteta kao skrivena cena
Jedna od sistematski prećutkivanih posledica ulaska Crne Gore u EU jeste gubitak stvarne državne samostalnosti. Odluke o ekonomiji, energetici, poljoprivredi i spoljnoj politici sve više se donose u Briselu, a sve manje u Podgorici.
Postavlja se pitanje da li Crna Gora ulazi u zajednicu ravnopravnih država ili postaje periferija velikih evropskih sila.
Slobodno kretanje ljudi ili egzodus mladih
Slobodno kretanje radne snage često se predstavlja kao prednost, ali u praksi znači odlazak mladih, obrazovanih i radno sposobnih ljudi u bogatije zemlje EU. Države poput Bugarske, Rumunije i Hrvatske već plaćaju visoku cenu takve evropske perspektive.
Za malu i demografski osetljivu Crnu Goru, ovaj proces može imati nesagledive posledice.
Bugarska kao upozorenje
Bugarska je u EU ušla 2007. godine sa obećanjem brzog ekonomskog oporavka. Gotovo dve decenije kasnije, zemlja ima drastično manji broj stanovnika. Cela sela su nestala, škole i bolnice zatvorene, a mladi su masovno emigrirali.
Posebno je upečatljiv primer Nemačke, gde je broj bugarskih državljana porastao sa oko 39.000 na više od 360.000 za nešto više od jedne decenije.
Rumunija i masovno iseljavanje
Sličan scenario zadesio je i Rumuniju. Nakon ulaska u EU, milioni Rumuna napustili su zemlju, dok su Italija i Španija postale glavne destinacije njihove radne snage.
Hrvatska – primer najbliži Crnoj Gori
Za Crnu Goru možda je najpoučniji primer Hrvatske. Od ulaska u EU 2013. godine, Hrvatsku je napustio veliki broj mladih ljudi. Nemačka i Irska postale su glavne destinacije, dok su delovi Slavonije gotovo opusteli.
Uprkos pristupu fondovima EU, Hrvatska danas ima hroničan nedostatak radne snage i prinuđena je da uvozi radnike iz Azije, što dodatno menja socijalnu i kulturnu strukturu društva.

Šta ulazak Crne Gore u EU znači u praksi
Crna Gora je već sada demografski osetljiva država. Ulazak u EU bez jasne strategije zadržavanja stanovništva mogao bi dovesti do ozbiljnih posledica:
- masovan odlazak mladih u Nemačku, Austriju i Skandinaviju
- urušavanje zdravstvenog i obrazovnog sistema
- pražnjenje severa i dodatnu centralizaciju države
- trajan gubitak demografskog potencijala
Država bez naroda
Suštinsko pitanje ostaje otvoreno: kome ostaje država bez naroda? Ulazak Crne Gore u EU nosi obećanja, ali i ozbiljne rizike koji zahtevaju otvorenu i iskrenu javnu raspravu.
