Epsteinova korespondencija razotkriva veze sa Trampomu: Epstajn tvrdio da je Tramp znao za devojke
Šta pokazuju ključni mejlovi
U tri objavljena mejla (period: 2011–2019) Epstajn direktno ili indirektno povezuje Donalda Trampa sa informacijama o devojkama koje su bile povezane sa njegovom mrežom. Jedan mejl od 2011. godine Epstajn upućuje Gislajn Meksvel i navodi formulaciju koju mediji citiraju kao: „that dog that hasn’t barked is trump… [victim] spent hours at my house with him.“
Drugi i treći mejl uključuju razmenu sa novinarom Majklom Volfom u kojoj Epstajn govori da „Tramp zna za devojke“ i predlaže strategije pričanja priče. Objavljeni materijali potiču iz izveštaja koji je objavila Komisija Kongresa/komitet koji je javno pustio deo dokumentacije.
Mejl iz 2011. godine
U 2011. mejlu Džefri Epstajn piše Gislajn Meksvel da je „taj pas koji nije zalajao Tramp“ i pominje da je određena žrtva provodila više sati u njegovom domu, što je pokrenulo nova pitanja u pogledu Trampovih kontakata sa Epstajnovom mrežom.
Razmena sa Majklom Volfom (2015. i 2019.)
Mejlovi između Epstajna i Majkla Volfa pokazuju razgovor o tome kako javno iskoristiti ili neutralizovati politčki kapital koji bi mogao nastati otkrivanjem informacija o Trampu. U jednoj poruci Volf predlaže „da ga pustiš da se objesi sam“ (metaforički) kako bi se javno kompromitovao, dok Epstajn dalje implicira da Tramp „zna o devojkama“.
ŠKome su Epstajnovi mejlovi nudili devojke
Dokumentacija iz Epstajnovog arhiva takođe sadrži reference u kojima Epstajn pominje predloge „devojaka“ određenim ličnostima iz finansijskog, političkog i diplomatskog miljea — imena koja se pojavljuju u transkriptima i pratećim dokumentima uključuju osobe kao što su Piter Til, Vilijam Berns, Gordan Braun i drugi, prema transkriptima i izvodima iz arhiva. Ovakve tvrdnje su predmet provere i daljih istraga.

Reakcije i političke implikacije
Objavljivanje mejlova izazvalo je političke reakcije: članovi Kongresa i mediji traže transparentnost i kompletan pristup fajlovima, dok su portparoli unutar Bele kuće nazvali objave „zlonamernim“ i „selektivnim“. Objavljeni mejlovi su deo većeg paketa dokumenata koji su javno pušteni tokom procedura u Kongresu.
Javnost i nastavak istrage
Objavljeni mejlovi ne predstavljaju konačni dokaz krivičnog dela protiv bilo koje navedene osobe, ali su značajan dokazni materijal koji ukazuje na to da su određeni kontakti i razgovori postojali — i da su pitanja o prirodi tih kontakata relevantna za dalje pravne i političke provere. Istrage i žrtve zaslužuju potpunu transparentnost i zaštićenu obradu dokaza.
