Rano posedovanje pametnog telefona kod tinejdžera povećava rizik od depresije, gojaznosti i nedostatka sna
Ključni nalazi istraživanja
Istraživanje zasnovano na longitudinalnim podacima pokazalo je sledeće uočljive nalaze:
- Deca koja su imala pametni telefon sa 12 godina imala su približno 31% veću verovatnoću za razvoj depresije u odnosu na vršnjake bez vlastitog uređaja.
- Rizik od gojaznosti bio je povećan za oko 40% kod onih koji su dobili telefon rano.
- Rizik od hroničnog nedostatka sna bio je povećan za oko 62% kod ranih korisnika u poređenju sa vršnjacima bez uređaja.
Ko su najugroženije grupe
Istraživanje je identifikovalo da su među rizičnijim grupama češće:
- devojčice,
- predstavnici nacionalnih manjina,
- deca iz porodica sa nižim prihodom.
Rasprostranjenost i dob prvog posedovanja
U uzorku istraživanja veliki deo dece već poseduje pametni telefon: medijana starosti prvog posedovanja iznosi oko 11 godina, dok više od polovine dece u nekim istraživanjima ima sopstveni uređaj pre 12. godine.
Kako posedovanje telefona može imati uticaj na zdravlje tinjdžera
Uticaj na mentalno zdravlje
Rani pristup društvenim mrežama i konstantna dostupnost uređaja mogu povećati izloženost vršnjačkom pritisku, cyberbullyingu i negativnim upoređivanjima, što doprinosi većem riziku od depresivnih simptoma.
Uticaj na telesno zdravlje
Produženo vreme provedeno za ekranima često prati smanjenu fizičku aktivnost i nepravilne obrasce ishrane, što može doprineti povećanju telesne mase i riziku od gojaznosti.
Uticaj na san
Plavo svetlo i stimulacija neposredno pre spavanja, kao i noćne poruke i obaveštenja, remete san tinejdžera i mogu dovesti do hroničnog nedostatka sna, što zauzvrat povećava rizik od psihičkih i fizičkih problema.

Preporuke za roditelje i škole
-
- Odložiti davanje sopstvenog pametnog telefona dok dete ne stekne odgovarajuće veštine samoregulacije i razumevanje bezbednosti na mreži.
- Uvesti jasna pravila korišćenja (vreme bez telefona, zabrana u spavaćoj sobi noću, roditeljski nadzor i ograničenja aplikacija).
- Podsticati fizičku aktivnost, hobije i direktnu komunikaciju licem u lice.
- Škole i zajednice treba da razmotre programe digitalne pismenosti i mentalnog zdravlja prilagođene mladima.
