U poslednjoj deceniji i više, hrišćanske zajednice u Nigeriji suočavaju se sa talasom nasilja koje uključuje masovne napade, paljevine crkava, otmice i istovremena raseljavanja. U nastavku su sažete ključne činjenice i kratki pregled situacije.

Prikriveni genocid

Može li genocid ikada zaista biti „tih“? To svakako izgleda da je slučaj u Nigeriji, gde su hrišćanske zajednice meta sistematskog ubistva koje predstavlja genocid više od decenije. Veća tragedija je što su ovi napadi uglavnom ignorisani. Dok borbe u Ukrajini i Gazi dominiraju globalnim naslovima, teško je zamisliti da će Nigerija dobiti pažnju koju s pravom zaslužuje da zaštiti ove marginalizovane i ranjive zajednice.

Sukobi se dešavaju između hrišćana i islamskih grupa, uključujući mnoge pastire Fulani i terorističku grupu Boko Haram.

Ključne brojke

  • Od 2009. zabeleženi su desetine hiljada ubijenih civila, među kojima veliki broj hrišćana.
  • Hiljade crkava su napadnute i/ili spaljene.
  • Milioni ljudi su raseljeni unutar zemlje i izvan nje.
  • Napadi obuhvataju masovne likvidacije, paljevine i otmice sveštenika i vernika.

Ko vrši napade?

Napade sprovode različite naoružane grupacije — od islamskih ekstremističkih pokreta do naoružanih milicija koje često ciljaju sela i verske objekte. Među najčešće pominjanim su Boko Haram, ISWAP i naoružani Fulani militanti.

Napadi uključuju upade tokom bogosluženja, paljenje domova i crkava, masovne egzekucije i namerne etničke/verske proterivanja. U nekim slučajevima žrtve su sahranjivane u masovnim grobnicama, ili su porodice primorane na hitne sahrane na mestima napada.

Verske i etničke tenzije

Uzroci sukoba  su višestruki: borba za resurse i zemlju, verske i etničke tenzije, uticaj ekstremističkih ideologija, kao i institucionalne slabosti u odgovoru vlasti. Ponekad sukobi oko pašnjaka i poljoprivrednog zemljišta eskaliraju u oružane obračune koji imaju i versku dimenziju.

Zid ćutanja svetske zajednice

Mnoge države, među kojima su i Sjedinjene Države, javno su priznale ovaj genocid. Međutim, nisu preduzele nikakve akcije da okončaju ovaj užasni pokolj. Ideja da su desetine hiljada ubijene bez ikakvih posledica za počinioce je užasna. Svetski lideri treba da budu odgovorni za svoje ćutanje, što je ravno saučesništvu.