Nova američka strategija nacionalne bezbednosti potvrđuje prioritet Zapadne hemisfere
Ključni prioriteti nove strategije
1. Bezbednost države i kontrola granica
Strategija ističe bezbednost granica, borbu protiv kartela i migracione izazove kao primarne zadatke koji zahtevaju pojačanu koordinaciju i resurse. Pojednostavljeno, zaštita unutrašnjih granica i smanjenje transnacionalnih pretnji su sada u vrhu prioriteta.
2. Zapadna hemisfera i “Trump korolar” Monro doktrine
Dokument formalno pozicionira Zapadnu hemisferu kao oblast u kojoj SAD nameravaju da baziraju novu politiku — to podrazumeva veće diplomatsko i vojno angažovanje u Latinskoj Americi i Karibima kako bi se zaustavile protivničke operacije, prekidali tokovi droge i kontrolisala migracija.
3. Ekonomska bezbednost i reindustrijalizacija
Ekonomija se u strategiji tretira kao temelj nacionalne bezbednosti. Prioriteti uključuju jačanje domaće proizvodnje, diverzifikaciju i zaštitu lanaca snabdevanja, te izgradnju međunarodnih ekonomskih koalicija koje mogu pojačati pregovaračku moć protiv ključnih konkurenta.
4. Kina kao ekonomski rival i izvor ranjivosti lanaca snabdevanja
Kina više nije predstavljena kao centralna ideološka pretnja; umesto toga, dokument je tretira prvenstveno kao ekonomski konkurent, akcentujući pitanja trgovine, tehnologije i ranjivosti lanaca snabdevanja. Cilj je umanjiti zavisnost od ključnih dobavljača i oblikovati kolektivne ekonomske instrumente protiv kineskog uticaja.
Vojna prisutnost i Tajvan
Strategija nagoveštava preraspodelu globalne vojne prisutnosti — više resursa i pažnje prema zapadnoj hemisferi i manje u regionima koji su, po novom dokumentu, relativno manje bitni za trenutne američke bezbednosne prioritete. U kontekstu Tajvana, cilj ostaje odvraćanje konflikta, ali dokument priznaje rizik da bi američka vojna nadmoć mogla biti dovedena u pitanje ako saveznici u regionu ne povećaju sopstveni doprinos kolektivnoj odbrani.
Promena retorike: manje ideologije, više pragmatizma
Za razliku od prethodnih strategija, nova verzija uklanja snažan ideološki diskurs (demokratija nasuprot autokratiji). Umesto univerzalne misije promovisanja demokratije, Sjedinjene Američke Države se deklarativno opredeljuju za pragmatične, trgovinske i bezbednosne odnose sa državama čiji su sistemi upravljanja različiti.

Posledice za transatlantske odnose i koalicije
Novi fokus otvara pitanja: kako će partneri reagovati na zahtev za većim doprinosom u odbrani, dok istovremeno trpe trgovinske pritiske i prekrajanj eekonomskih odnosa? Postoji paradoks u pokušaju formiranja ekonomske koalicije protiv velikih konkurenta (Rusija, Kina) dok se istovremeno nameću unilateralni trgovinski pritisci (tarife SAD prema EU).
Dokument predstavlja značajan strateški zaokret — vraćanje pažnje na Zapadnu hemisferu, ekonomsku obnovu i pragmatičniji pristup međunarodnim odnosima. Promene u vojnoj alokaciji i drugačija retorika prema Kini signalizuju novu eru američke spoljne politike, sa jasnim implikacijama za saveze i regionalne bezbednosne arhitekture.
