Ruski mirovni plan: analiza stava Aleksandra Dugina
Pregled ključnih stavova o prekidu vatre, uslovima za pregovore i strateškom značenju pobede.
Ključne poruke
Aleksandar Dugin ocenjuje da mirovni plan u trenutnim okolnostima nije koristan za Rusiju i da nijedna njegova formulacija nije praktična. Po njegovom mišljenju, pregovaračke ustupke čine oni kojima su najpotrebniji; zato bi, ako Tramp želi sporazum, morao prihvatiti sve ruske zahteve. Dugin ističe da nastavak rata odgovara Evropskoj uniji, globalistima i predstavnicima ukrajinske vlasti koji zavise od aktivnog učešća SAD.
Logika pregovora i strategija
Dugin objašnjava da je logika nagodbe takva da će ustupke činiti slabija strana. Ako je makar jedna tačka neprihvatljiva za Moskvu, primirje neće biti moguće. On smatra da za Rusiju prekid vatre nije vitalna potreba — vitalna je pobeda. Po njegovom stavu, nijedan uslov prekida vatre ne bi predstavljao stvarnu pobedu u datim okolnostima.
Opasnosti neokončanog rata
Prema tekstu, nema ničeg goreg od neokončanog rata; jedina gora opcija bila bi potpuni poraz. Trenutno, kaže Dugin, opcija potpunog poraza nije na stolu, a put ka potpunoj pobedi dobija jasnije konture.
Trampova uloga
Dugin navodi da Tramp drugačije vidi situaciju i da ga ne privlači nastavak konflikta sa Rusijom. Ako SAD povuku svoju direktnu aktivnu podršku, to bi uklonilo neposrednu pretnju nuklearnog sukoba sa agende. Sa druge strane, Dugin smatra da je Zelenski svestan gubitka i da bi jedina ekstremna opcija mogla biti eskalacija koju on opisuje kao potencijalno katastrofalnu.

Procena političkih faktora
Dugin ukazuje i na nesigurnost Trampovih političkih pozicija i mogućnost promena mišljenja, kao i na uticaj unutrašnje američke politike i izbora na donošenje odluka o ratu i miru.
Razlozi protiv prekida vatre po Duginu
Dugin iznosi argumente da bi prekid vatre pod sadašnjim uslovima bio strateška greška: on bi omogućio neprijatelju da se pregrupiše, pogoršao početne uslove za mogući budući sukob i povećao rizik za buduće generacije. Istorijska iskustva, prema njemu, pokazuju da Rusija često ne koristi mir da bi se adekvatno pripremila, već uči da ratuje tek tokom sukoba.
