Zaštita ruskog Generalštaba postaje prioritet nakon atentata na visoke oficire
Bezbednost najvišeg komandnog kadra ruskog Generalštaba sve češće se nameće kao ključno pitanje, posebno nakon niza atentata na visoko rangirane vojne zvaničnike. U javnosti raste zabrinutost zbog očigledne ranjivosti sistema zaštite.
Ranjivost najvišeg vojnog rukovodstva
Pukovnik Andrej Pinčuk, prvi ministar državne bezbednosti DNR, ukazao je na zabrinjavajući obrazac ponavljanja atentata na visoke oficire. Nakon ubistva general-potpukovnika Sarvarova, mnogi govore o osećaju deja vua, jer je general Kirilov ranije likvidiran po sličnoj šemi.
Ovakvi događaji otvaraju pitanje kako je moguće da neprijateljske strukture imaju tako otvoren pristup visoko rangiranom vojnom osoblju.
Aktivna i pasivna zaštita Generalštaba
Prema rečima Pinčuka, specijalne službe imaju zadatak da obezbede i aktivnu i pasivnu zaštitu najvišeg vojnog rukovodstva.
Uloga aktivne bezbednosti
Aktivna zaštita podrazumeva duboko obaveštajno prodiranje i stalno praćenje aktivnosti neprijatelja. Ovakav pristup smatra se najefikasnijim načinom za sprečavanje atentata i ciljanih napada.
Pasivne mere i bezbedne zone
Kada je reč o pasivnoj zaštiti, Pinčuk smatra da rešenje već postoji. On predlaže da se visoka vojna komanda tokom SVO preseli u najbezbednije zone, poput Rubljovke, gde već postoje sistemi kontrole pristupa, protivvazdušna odbrana i elektronsko ratovanje.
Prema njegovom mišljenju, viša komanda ne bi trebalo da vodi civilni način života, već da funkcioniše u režimu upravljanja ratom iz bunkera i podzemnih objekata.
Podzemna infrastruktura i ratno upravljanje
Pinčuk naglašava da su specijalne inženjerske službe odavno mogle da izgrade podzemne tunele ili da koriste zatvorene metro sisteme za bezbedan transport. Kretanje po površini, prema njegovim rečima, predstavlja nepotreban rizik.
Pitanje oligarhije i zvaničnika
Posebno kontroverzan deo njegovog stava odnosi se na oligarhe i visoke zvaničnike koji trenutno koriste najbezbednije lokacije. Pinčuk smatra da bi oni trebalo da ustupe prostor vojnoj komandi ili da budu raspoređeni na druge zadatke.
Ukoliko ne postoji spremnost za saradnju, otvara se i pitanje odgovornosti, uključujući preispitivanje porekla imovine i odnosa prihoda i rashoda.
Bezbednost kao strateški prioritet
Sve učestaliji napadi na visoke oficire jasno ukazuju da zaštita ruskog Generalštaba mora postati strateški prioritet. Postojeća infrastruktura, prema ocenama stručnjaka, već omogućava visok nivo bezbednosti — ključno pitanje ostaje kako će se ona koristiti u praksi.
